Postavljanje ograničenja na korištenje ekrana često je glavni izvor sukoba između roditelja i tinejdžera. Umjesto stroge zabrane, koja često izaziva otpor i bunt, stručnjaci preporučuju pristup temeljen na suradnji i razumijevanju. Digitalni svijet je za tinejdžere prostor socijalizacije, učenja i izražavanja, stoga je važno pristupiti temi s empatijom.
Ključ uspjeha leži u stvaranju “obiteljskog digitalnog ugovora”. To nije popis kazni, već dogovor o zajedničkim pravilima koja vrijede za sve članove obitelji. Na primjer, pravilo o “zonama bez uređaja” tijekom zajedničkih obroka ili sat vremena prije spavanja može značajno poboljšati kvalitetu komunikacije i sna. Kada roditelji vlastitim primjerom pokažu kako odložiti telefon, tinejdžeri lakše prihvaćaju ista pravila.
Umjesto fokusa na ono što se “oduzima”, važno je ponuditi alternative. Poticanje fizičkih aktivnosti, sporta ili kreativnih hobija pomaže tinejdžerima da otkriju zadovoljstvo u stvarnom svijetu. Razgovor o sadržaju koji konzumiraju na internetu, umjesto pukog mjerenja vremena provedenog online, gradi povjerenje. Na taj način, tehnologija prestaje biti jabuka razdora i postaje alat koji se koristi svjesno i odgovorno, ostavljajući dovoljno prostora za razvoj socijalnih vještina uživo.